Mehanička akutna ozljeda oralne sluznice, traumatski ulkus - ugriz nakon lokalne anestezije kod djece

Ozljede oralne sluznice prema mehanizmu nastanka dijelimo na MEHANIČKE, a one mogu biti akutne i kronične – KEMIJSKE, TERMIČKE i RADIJACIJSKE.
Oralna sluznica važna je kad je riječ o funkciji organizma. Ona štiti organe usne šupljine, prima podražaje, omogućuje apsorpciju tvari, sprječava nefiziološku izmjenu tvari, stimulira ekskreciju štetnih tvari iz organizma i nositelj je okusa. Lako je dostupna kliničkom pregledu pa je zato vrlo važan pokazatelj zdravlja ili bolesti.
Kod zdravih osoba sluznica je glatka, mekana, dobro prokrvljena, osjetljiva i optimalne je debljine.
Griženje usne veoma je čest problem s kojim se susreću stomatolozi, osobito kod mlađe djece poslije stomatološkog zahvata.
Samoozljeđivanje usne potencijalna je komplikacija stomatološkog liječenja poslije lokalne anestezije.
Prvi znakovi traumatskoga ulkusa na usnici jesu lokalizirana oteklina, crvenilo i bol. To su benigni znakovi i s vremenom sami nestaju.
Ozljeda koja nastane kasnije izgleda kao bijela, neugodna mrlja, uglavnom na donjoj usni. Lezija je obično jednostrani, pojedinačni, čvrsti i negnojni povišeni ulkus nepravilnog oblika na donjoj usni, a rijetko obostrani, ovisno o tomu je li dijete primilo jednostrani ili obostrani blok živca i kako je ugrizlo usnu.
Promjene koje se pojave kao posljedica griženja usne mogu biti vrlo male, ali i velike, a karakteristično je da se protežu do medijalne linije.
Stomatološki zahvati koji kod djece zahtijevaju lokalnu anesteziju, a mogu povećati rizik od traumatske ulceracije donje usne jesu ekstrakcija zuba (mliječnih ili trajnih), restauracija dubokih karijesnih lezija, pulpotomija i pulpektomija, opsežnija sanacija poslije dentalnih trauma i endodontsko liječenje.
Kod svih tih zahvata povećan je rizik od nastanka sekundarne mastikatorne traume poslije tretmana dok još djeluje anestetik.
Rizik za mehaničku akutnu ozljedu oralne sluznice povećan je bez obzira na vrstu lokalnog anestetika koji se koristi jer postoperativna anestezija mekoga tkiva može trajati i nekoliko sati.
Ugriz usne može prouzročiti oticanje, krvarenje ili ulceraciju i može se zamijeniti s alergijskom reakcijom ili infekcijom.
Treba spomenuti da se klinička slika te lezije može pogoršati unutar 2 do 3 dana od početne pojave i da treba postaviti točnu dijagnozu i palijativno liječiti ovo bezopasno stanje.
U jednoj studiji autori su otkrili (Malamed, 2000.) da je kod djece u dobi od 2 do 18 godina njih 13 % doživjelo traumu mekoga tkiva poslije jednostrane ili bilateralne lokalne anestezije.
Učestalost je bila najveća u najmlađim dobnim skupinama i to 18 % među djecom mlađom od 4 godine, 16 % od 4 do 7 godina, 13 % od 8 do 11 godina i 7 % kod one od 12 godina i starije.
Djeca iz radoznalosti grizu usnu nakon anestezije, a to je povezano s novim i neobičnim osjećajem utrnulosti i oduzetosti usne, a bez osjećaja boli. Slučajno grickanje također se može dogoditi tijekom postoperativnog obroka ili spavanja.
Djeci je iznimno važno ukloniti izvor iritacije. Stomatolozi to osobito trebaju isticati roditeljima/skrbnicima i educirati ih o važnosti praćenja djeteta najmanje nekoliko sati poslije pregleda koji uključuje lokalnu anesteziju. Potreba da se dijete nadzire u razdoblju dok djeluje lokalni anestetik nužna je da bi se smanjila vjerojatnost od nastanka traume mekoga tkiva.
Unatoč upozorenju, grickanje usana ne može se nažalost uvijek izbjeći. Roditelj treba dijete upozoravati da to ne čini.
Griženje usana poslije lokalne anestezije može se pokušati izbjeći procjenom rizika i pravim preventivnim mjerama (adekvatne upute roditelja).
Traumatska ulceracija nije alarmantni entitet iako može izgledati zabrinjavajuće zbog prirodnog procesa ponovne epitelizacije. Ta vrsta ulkusa nije bakterijskoga podrijetla, ali može biti sekundarno inficirana pa je zato potrebno pratiti pacijenta. Ako se pojavi sustavna vrućica i opća slabost to također upućuje na infekciju pa tada treba pacijenta adekvatno procijeniti i liječiti.
Konačno zacjeljivanje traumatske ulceracije može trajati i do nekoliko tjedana.
Za postavljanje točne dijagnoze važno je uzeti kompletnu stomatološku anamnezu. To uključuje prikupljanje informacija o nedavnim odlascima stomatologu i jesu li zubi donje čeljusti i meko tkivo bili anestezirani. Svakako treba doznati i točnu informaciju je li dijete grizlo usnu ili je u pitanju nešto drugo.
Liječenje ozljede donje usne ograničeno je na palijativnu skrb kao što su analgetici koji se mogu nabaviti bez recepta. Konačno cijeljenje može potrajati i do nekoliko tjedana.
Ako se vaše dijete slučajno ugrize poslije lokalne anestezije, stavljajte hladne obloge. Dajte mu analgetik ako je potrebno ukloniti prisutnu bol.
Djetetu dobro održavajte oralnu higijenu. Izbjegavajte sve što bi moglo dodatno iritirati leziju – začinjenu i vruću hranu i sokove citrusa. Poželjno je jesti mekanu, blagu hranu koja ne iritira leziju te piti hladnu vodu (tekućinu) i jesti sladoled.
Leziju također možete ispirati slanom vodom nekoliko puta na dan.
Medicinska ili kirurška intervencija (npr., incizija i drenaža) nije potrebna, osim ako se ulkus sekundarno inficira.
Pet klasičnih znakova infekcije uključuju crvenilo, bol, toplinu, oteklinu i gubitak funkcije.
Sistemski antibiotici indicirani su samo ako se usna sekundarno inficira.
Pacijent također može dobiti recept za klorheksidin-glukonat (0,12 %) koji se koristi svakodnevno za nježno uklanjanje ulceriranoga tkiva, dok njegovo antiseptičko djelovanje blokira razmnožavanje patogenih mikroorganizama.
Ako rana ne zacijeli za tjedan dana, ili dijete ima dosta veliko krvarenje koje se ne može kontrolirati obratite se za pomoć vašem stomatologu.
Pacijentovo stanje uvijek trebaju pratiti roditelji i liječnik ako za to postoji indikacija.
Podsjetite svoje dijete da ne grize i ne žvače usnu dok osjeća utrnulost.
Kad je riječ o liječenju, najčešće se primjenjuju pripravci lokalnih kortikosteroida.