Prvi trajni zubi, šestice - bolje spriječiti nego liječiti
Jelena Valpotić, dr. med. dent., Specijalistica dječje stomatologije
Kada govorimo o trajnim zubima koji prvi izrastaju u usnoj šupljini – to su šestice, trajni kutnjaci – treba znati da se pojavljuju iza mliječnih petica. Nikako ih ne smijemo zamijeniti s mliječnim zubima jer njihovo je zdravlje osobito važno. Četiri su prva trajna kutnjaka. Možemo reći da su prvi trajni kutnjaci najvažniji zubi u ustima jer određuju smještaj ostalih unutar zubnoga niza te visinu između gornje i donje čeljusti, a također su najopterećeniji tijekom žvakanja. Uzajamnim kontaktom kvržica i fisura melju i usitnjavaju hranu. Žvačne sile rastu kod djece od sedme do šesnaeste godine.
U gornjoj i donjoj čeljusti pojava prvih trajnih zuba očekuje se oko šeste godine, no to je različito od djeteta do djeteta, ali sve se češće pojavljuju i mnogo ranije.
Tako je sve više djece kojima jedna ili više šestica rastu već s četiri i pet godina, što je roditeljima kada doznaju veliki šok. Šestice nemaju prethodnika u mliječnoj denticiji pa tako roditelji često previde činjenicu da su se prvi trajni zubi samo pojavili u ustima.
Prve trajne zube treba vrlo dobro njegovati. Nakon što izniknu, s obzirom na to da znamo kako su to zubi koji bi trebali biti u ustima do kraja života, potrebna je svakodnevna pravilna oralna higijena. Nakon što dijete opere zube, roditelj poslije njega svakako još treba četkati sve zube, a osobitu pozornost mora obratiti na zadnje zube u nizu.
Šestice su djetetu i roditelju teže dostupne za četkanje, ali treba se potruditi da ostanu čiste. Mineralizacija prvih trajnih kutnjaka počinje u osmom mjesecu trudnoće, razvoj krune završava u dobi od treće do četvrte godine djeteta, a konačni razvoj završava oko desete godine. Prvi trajni zubi patološki su veoma važni jer su upravo oni najranije i najčešće zahvaćeni karijesom. Također su statistički prvi koji se ekstrahiraju iz usne šupljine.
Razlozi za to su djelovanje štetnih čimbenika tijekom mineralizacije (uključujući malnutriciju u preeruptivnoj fazi, a kasnije djeca često obolijevaju od akutnih infektivnih bolesti), nicanje u kontaminiranu okolinu iz karijesom destruiranih mliječnih zuba, morfologija zuba, needuciranost roditelja i djece o razdoblju nicanja, kruna zuba često je dugo prikrivena gingivom i tu se zadržava hrana, najduže su izloženi štetnim utjecajima okoline te roditelji često ne primjećuju njihovo nicanje.
Neposredno poslije nicanja mladi trajni zubi osjetljiviji su na djelovanje kiselina koje uzrokuju karijes, a razlog je činjenica da im caklina još nije potpuno očvrsnula.
Temeljne mjere u prevenciji karijesa jesu edukacija roditelja i pacijenata koja se može provoditi na razini cjelokupne populacije, a ujedno je najjeftiniji način informiranja, zatim upotreba remineralizacijskih preparata, pečaćenje fisura, kontrola prehrane i redovita stomatološka kontrola.
Preventivni programi u vrtićima, školama i pedijatrijskim ambulantama te nacionalni programi uvelike pomažu u prevenciji karijesa.
U gornjoj i donjoj čeljusti pojava prvih trajnih zuba očekuje se oko šeste godine, no to je različito od djeteta do djeteta, ali sve se češće pojavljuju i mnogo ranije.
Tako je sve više djece kojima jedna ili više šestica rastu već s četiri i pet godina, što je roditeljima kada doznaju veliki šok. Šestice nemaju prethodnika u mliječnoj denticiji pa tako roditelji često previde činjenicu da su se prvi trajni zubi samo pojavili u ustima.
Prve trajne zube treba vrlo dobro njegovati. Nakon što izniknu, s obzirom na to da znamo kako su to zubi koji bi trebali biti u ustima do kraja života, potrebna je svakodnevna pravilna oralna higijena. Nakon što dijete opere zube, roditelj poslije njega svakako još treba četkati sve zube, a osobitu pozornost mora obratiti na zadnje zube u nizu.
Šestice su djetetu i roditelju teže dostupne za četkanje, ali treba se potruditi da ostanu čiste. Mineralizacija prvih trajnih kutnjaka počinje u osmom mjesecu trudnoće, razvoj krune završava u dobi od treće do četvrte godine djeteta, a konačni razvoj završava oko desete godine. Prvi trajni zubi patološki su veoma važni jer su upravo oni najranije i najčešće zahvaćeni karijesom. Također su statistički prvi koji se ekstrahiraju iz usne šupljine.
Razlozi za to su djelovanje štetnih čimbenika tijekom mineralizacije (uključujući malnutriciju u preeruptivnoj fazi, a kasnije djeca često obolijevaju od akutnih infektivnih bolesti), nicanje u kontaminiranu okolinu iz karijesom destruiranih mliječnih zuba, morfologija zuba, needuciranost roditelja i djece o razdoblju nicanja, kruna zuba često je dugo prikrivena gingivom i tu se zadržava hrana, najduže su izloženi štetnim utjecajima okoline te roditelji često ne primjećuju njihovo nicanje.
Neposredno poslije nicanja mladi trajni zubi osjetljiviji su na djelovanje kiselina koje uzrokuju karijes, a razlog je činjenica da im caklina još nije potpuno očvrsnula.
Temeljne mjere u prevenciji karijesa jesu edukacija roditelja i pacijenata koja se može provoditi na razini cjelokupne populacije, a ujedno je najjeftiniji način informiranja, zatim upotreba remineralizacijskih preparata, pečaćenje fisura, kontrola prehrane i redovita stomatološka kontrola.
Preventivni programi u vrtićima, školama i pedijatrijskim ambulantama te nacionalni programi uvelike pomažu u prevenciji karijesa.
PEČAĆENJE FISURA
U trenutku kada šestica cijela izbije u usnu šupljinu postoji mogućnost i preporučuje se primijeniti postupak pečaćenja fisura.
Pečaćenje fisura bezbolan je, neinvazivan i razmjerno brz postupak (ne zahtijeva brušenje, ni aplikaciju anestetika). Vrlo je učinkovit, pogotovo kod djece s visokim rizikom od karijesa. Postupak je uveden 1965.godine, a i danas je najvažnija tehnika u prevenciji karijesa okluzalne plohe.
Svrha pečaćenja je zatvaranje okluzalne (žvačne) plohe i sprječavanje zadržavanja plaka u fisurnom sustavu. Odlike materijala za pečaćenje su dugotrajna retencija, otpornost na trošenje te otpuštanje fluorida.
Postupak pečaćenja obavlja se četkanjem zuba rotirajućom četkicom i pastom dok fisurni sustav zuba ne bude potpuno čist. Slijedi kemijska priprema cakline, zatim se zub ispere vodom i posuši. Na griznu plohu nanese se (zalije) pečatna smola koja prodire u duboke jamice i fisure i retinira na površini cakline. Završni postupak je svijetljenje zuba polimerizacijskom svjetiljkom. Poslije završetka zahvata pacijent može odmah jesti i piti.
Profesionalno četkanje zuba također se može provoditi i poslužiti kao povremeni tretman kod djece s visokom aktivnošću karijesa ili povećanim rizikom za njegov nastanak. Također postoji mogućnost premazivanja zuba lakovima za zube u stomatološkoj ambulanti.
Zbog neodgovarajuće higijene na mladim trajnim zubima pojavljuje se aktivna karijesna lezija žućkasto-svijetlosmeđe boje, bez sjaja i hrapave površine. Njezinim zaustavljanjem (četkanje, fluoridacija) nastaje inaktivni karijes. U suprotnomu karijes napreduje i zahvaća pulpu pa nastaje faza kada je potrebno liječenje korijenskih kanala. Na mladim trajnim zubima otvoreni apeks je najnormalnija pojava jer rast i razvoj korijena ne završava otprilike još tri godine od trenutka nicanja zuba.
Dok apeks nije zatvoren ne mogu se primijeniti uobičajeni postupci u tretmanu korijenskih kanala pa je konačni rezultat nepredvidiv.
Na mladim trajnim zubima potrebno je provesti postupak apeksifikacije, odnosno poticanja stvaranja kalcifikacijske ili umjetne barijere. Neuspjeh apeksifikacije može se dogoditi tijekom provođenja postupka ili poslije njega. Nakon uspješnog tretmana potrebne su kliničke i radiološke kontrole tijekom četiri godine.
Pečaćenje fisura bezbolan je, neinvazivan i razmjerno brz postupak (ne zahtijeva brušenje, ni aplikaciju anestetika). Vrlo je učinkovit, pogotovo kod djece s visokim rizikom od karijesa. Postupak je uveden 1965.godine, a i danas je najvažnija tehnika u prevenciji karijesa okluzalne plohe.
Svrha pečaćenja je zatvaranje okluzalne (žvačne) plohe i sprječavanje zadržavanja plaka u fisurnom sustavu. Odlike materijala za pečaćenje su dugotrajna retencija, otpornost na trošenje te otpuštanje fluorida.
Postupak pečaćenja obavlja se četkanjem zuba rotirajućom četkicom i pastom dok fisurni sustav zuba ne bude potpuno čist. Slijedi kemijska priprema cakline, zatim se zub ispere vodom i posuši. Na griznu plohu nanese se (zalije) pečatna smola koja prodire u duboke jamice i fisure i retinira na površini cakline. Završni postupak je svijetljenje zuba polimerizacijskom svjetiljkom. Poslije završetka zahvata pacijent može odmah jesti i piti.
Profesionalno četkanje zuba također se može provoditi i poslužiti kao povremeni tretman kod djece s visokom aktivnošću karijesa ili povećanim rizikom za njegov nastanak. Također postoji mogućnost premazivanja zuba lakovima za zube u stomatološkoj ambulanti.
Zbog neodgovarajuće higijene na mladim trajnim zubima pojavljuje se aktivna karijesna lezija žućkasto-svijetlosmeđe boje, bez sjaja i hrapave površine. Njezinim zaustavljanjem (četkanje, fluoridacija) nastaje inaktivni karijes. U suprotnomu karijes napreduje i zahvaća pulpu pa nastaje faza kada je potrebno liječenje korijenskih kanala. Na mladim trajnim zubima otvoreni apeks je najnormalnija pojava jer rast i razvoj korijena ne završava otprilike još tri godine od trenutka nicanja zuba.
Dok apeks nije zatvoren ne mogu se primijeniti uobičajeni postupci u tretmanu korijenskih kanala pa je konačni rezultat nepredvidiv.
Na mladim trajnim zubima potrebno je provesti postupak apeksifikacije, odnosno poticanja stvaranja kalcifikacijske ili umjetne barijere. Neuspjeh apeksifikacije može se dogoditi tijekom provođenja postupka ili poslije njega. Nakon uspješnog tretmana potrebne su kliničke i radiološke kontrole tijekom četiri godine.
INDIKACIJE ZA VAĐENJE PRVIH TRAJNIH KUTNJAKA
Ako se procijeni da prvi trajni kutnjak ima dugoročno upitnu prognozu, najidealnije ga je izvaditi između osme i devete godine (prije nicanja drugoga trajnog kutnjaka). Preporuka je da je radiološki kruna drugoga trajnog kutnjaka (sedmice) još u kosti i da je kalcificirano područje račvišta korjenova. Tada će se idealno, nicanjem drugoga trajnog kutnjaka na mjestu prvoga, a kasnije i nicanjem umnjaka u nizu, formirati potpuni zubni luk u stražnjoj regiji.
Indikacije za vađenje prvih trajnih kutnjaka jesu opsežan karijes bez mogućnosti endodontske opskrbe zuba, kronični apikalni periodontitis, apsces, akutni apikalni periodontitis, akutni pulpitis, zub uzročnik akutne upale, zub s resorbiranim apikalnim dijelom korijena, inficirani zub koji strši u sinus, zub s fausse routeom i zub sa separiranim instrumentom u korijenskom kanalu.
Indikacije za vađenje prvih trajnih kutnjaka jesu opsežan karijes bez mogućnosti endodontske opskrbe zuba, kronični apikalni periodontitis, apsces, akutni apikalni periodontitis, akutni pulpitis, zub uzročnik akutne upale, zub s resorbiranim apikalnim dijelom korijena, inficirani zub koji strši u sinus, zub s fausse routeom i zub sa separiranim instrumentom u korijenskom kanalu.
