Prozirne mobilne udlage koje se sve češće koriste za pomicanje zuba i ispravljanje malokluzija nazivaju se aligneri. Iako se čini da nisu dugo na tržištu, zapravo su se pojavili prije mnogo godina, ali je sporo tekao njihov proces usavršavanja. Tek 1990-ih godina na inicijativu studenata sa Stanforda došlo je progresivnog razvoja digitalne tehnologije skeniranja zubnih lukova, formiranja softvera te 3D printanja alignera. Konstantna ulaganja u razvoj i istraživanje tehnologije alignera rezultira sve boljim i naprednijim rezultatima. Za vođenje terapije alignerima potrebno je veliko ortodontsko znanje koje uključuje iskustvo samog terapeuta.
Pri terapiji alignerima važno je naglasiti kako se plan terapije, koji uključuje detaljan pomak svakog zuba u zubnom luku i korekciju anomalije, planira i izrađuje prije proizvodnje samih alignera i prije predaje alignera pacijentu. Cijeli postupak započinje intraoralnim skeniranjem zubnih lukova i registracijom zagriza pacijenta. Uz skenirane fotografije zuba prilaže se i plan terapije koji napravi specijalist ortodoncije. Sve što je potrebno za korekciju i ispravljanje anomalije ortodont unosi u plan terapije i nakon toga taj isti plan s intraoralnim skeniranim fotografijama unosi u softver koji pregledava tehničar. Svaki se plan terapije detaljno prolazi i česta je komunikacija između ortodonta i tehničara. Tek nakon zajedničke suglasnosti daje se odobrenje za izradu alignera.
Pomoćni su elementi koji se koriste u terapiji alignerima pričvrsci, intermaksilarne gumice, IPR (interproksimalna redukcija) i miniimplantati.
Za pravilne i precizne pomake zuba potrebno je na većinu zuba zalijepiti kompozitne pričvrstke koji se nalaze na labijalnoj strani cakline zuba.
Alignere treba nositi 22 sata dnevno, a skidaju se samo prilikom jela, pića (gazirani i vrući napitci) i četkanja zuba. Kako bi aligner bolje „sjeo“, kažemo pacijentu da tijekom dana ugriza u silikonsku cjevčicu ili sisaljku kako bi aligner u potpunosti „sjeo“.
Aligneri se mijenjaju svakih 7 – 14 dana, ovisno o anomaliji i težini pomaka zuba. Kontrolni bi pregledi na početku trebali biti svakih 5 – 7 tjedana kako bi provjerili pacijentovu suradnju i ispravnost nošenja alignera, a kasnije kontrole mogu biti rjeđe.
Na kontrolama se provjerava „sjeda“ li aligner dobro na pričvrstke i događaju li se pomaci zuba prema planu.
Prednost alignera u odnosu na edgewise naprave jesu lakše održavanje oralne higijene, manja mogućnost stvaranja bijelih mrlja na zubima i rjeđe upale parodontnog tkiva. Kao nedostatak alignera spominje se visoka cijena.