Što naši pacijenti trebaju znati o sinus liftu?

Za nedostatak pojedinoga ili više zuba brojna su rješenja. Danas se implantološka, tj. implantoprotetička terapija nametnula kao prvi, najbolji i najpopularniji izbor u slučaju djelomične ili potpune bezubosti. Za uspješnu ugradnju dentalnih implantata prvi je preduvjet adekvatna visina i širina kosti. Ako stanje u usnoj šupljini to ne dopušta i ako je volumen kosti u stražnjim regijama gornje čeljusti smanjen, poseže se za najpopularnijim rješenjem – podizanjem sinusa i ugradnjom umjetne kosti.
U stražnjim regijama gornje čeljusti najčešća je resorpcija kosti kao posljedica pneumatizacije maksilarnog sinusa nakon vađenja zuba. Gubitak kosti najčešće se događa poslije gubitka zuba koji više ne održavaju volumen kosti te posljedično nastaje atrofija kosti grebena i spuštanje sinusa, a kod nekih je pacijenata to anatomski prirođeno.

Sinus lift je oralno-kirurški zahvat u stražnjoj regiji gornje čeljusti, a obavlja se u svrhu nadogradnje kosti koja je potrebna za ugradnju dentalnih implantata. Razlog zašto se to radi jesu pretjerano pneumatizirani sinusi, tj. neodgovarajuća količina kosti.
Sinus lift najčešće radimo pacijentima koji imaju indikaciju za ugradnju dentalnih implantata, ali visina kosti nije odgovarajuća. Podizanje dna maksilarnog sinusa uobičajeni je operacijski zahvat u stražnjoj regiji maksile ako nedostaje visina alveolarne kosti manja od 10 mm. Postupak je potpuno rutinski i bezbolan, obavlja se u lokalnoj anesteziji i traje samo pola sata.
Zahvat se obavlja u stražnjim regijama maksile, u području pretkutnjaka i kutnjaka zbog buduće ugradnje dentalnih implantata.
U postupku se podiže dno maksilarnog sinusa i u taj prostor ugrađuje se umjetna kost koja će za osam mjeseci okoštati i postati čvrsto ležište za ugradnju dentalnih implantata.
Prije zahvata potrebno je uzeti anamnezu te obaviti klinički pregled i radiološku analizu kako bi se prevenirale komplikacije. Radiološka analiza obuhvaća analizu CBCT snimke kojom se utvrđuje visina preostale kosti i eventualne patološke promjene.
Kontraindikacije za obavljanje sinus lifta razne su ciste, tumorske mase ili patološki promijenjena sluznica, a manifestiraju se kao sinusitisi. Kontraindikacije za ugradnju dentalnih implantata jesu kronične, neliječene, sistemske bolesti, lijekovi koji utječu na koštani metabolizam, pacijenti mlađi od 18 godina, imunokompromitirani pacijenti i alkoholizam. Relativne kontraindikacije za ugradnju dentalnih implantata loša su oralna higijena i pušenje.
Dno sinusa danas se može podignuti na dva načina, ovisno o anatomskoj situaciji svakog pacijenta.
Vanjska ili lateralna tehnika (otvorena) primjenjuje se ako je preostalo manje od 6 mm visine, a unutarnja ili transkrestalna Summersova (zatvorena) metoda odabire se kada je preostalo više od 7 mm visine kosti.
Prednost lateralne tehnike jest rad pod kontrolom oka. Pri debljini kosti od minimalno 4 mm možemo postaviti implantat u istoj fazi, a implantacija se odgađa za šest mjeseci ako je visina kosti manja od 4 mm.
Prednost transkrestalne, zatvorene metode minimalna je invazivnost, ali se tako sinus može podignuti za samo 2 do 3 mm i ona se ne može primijeniti ako imamo manje od 7 mm kosti. Implantati se ugrađuju u istoj fazi.
Postoji još i balonska tehnika, a nastala je kao varijacija transkrestalne metode – balon se kateterom puni fiziološkom otopinom i odiže se dno sinusa. Osim podizanja dna sinusa, kako bi se osiguralo sigurno ležište za implantat, potrebno je ugraditi kost u obliku autogene, alogene, ksenogene ili aloplastične.

Najčešća komplikacija tijekom zahvata je ruptura Schneiderove membrane, a najčešća postoperativna sinusitis. Sinus bi u trenutku operacije trebao biti zdrav te je također potrebno obratiti pozornost na arterijske anastomoze na lateralnom dijelu sinusa kako bi se preveniralo obilno krvarenje.
Prije zahvata preporučuje se ordinirati antibiotike da bi se smanjila mogućnost nastanka infekcije (penicilin ili klindamicin) i preoperativno ispiranje usne šupljine klorheskidinskim pripravcima.
Nakon zahvata preporučuje se uzimati dekongestivne kapi te učiniti kontrolni RTG. Pacijentu se također savjetuje izbjegavati kihanje, pušenje i ispuhivanje nosa.
Cilj ovog pristupa jest stvoriti potrebnu visinu kosti da bi se mogao postaviti implantat odgovarajuće dužine, tj. konačna izrada protetičkoga nadomjestka kako bi se svakom pacijentu nadoknadila izgubljena funkcija i estetika. S obzirom na veliki postotak uspješnosti, zahvat se preporučuje svim pacijentima koji nemaju kontraindikaciju, a nemaju odgovarajući volumen kosti u stražnjoj regiji gornje čeljusti.